e-Posavina.com

Što će nam donijeti novi izbori 3. listopada ove godine? Nešto novo ili još samo jedno razočarenje, uostalom kao i ranijih godina. Hoće li vladajuće stranke dobiti još jedne mandate u nizu ili će razjedinjena oporba uspjeti birače uvjeriti u nužnost promjena? Što nam mogu ponuditi jedni, a što drugi?

Kada su u pitanju tzv. velike stranke kod njih ne bi trebali očekivati ništa novoga. Te stranke drže vlast 20 godina (neke nešto manje) i po iskušanom receptu osiguravaju si parlamentarnu većinu. Formiraju vlast i kontinuirano ovu zemlju vode u ambis. Retorika većine njih je zacrtana poodavno i ne bi trebalo očekivati da u svojoj izbornoj promidžbi išta mijenjaju. Postoje jasni predlošci po kojima se svaka od tih stranaka poigrava sa osjećajima svojih sunarodnjaka.

Sve za Srpsku, Srpsku ni za šta

Ne treba biti pametan pa znati što će Dodik i u ovoj kampanji servirati srpskom narodu. Sveta krava Republika Srpska će i dalje biti viza za izborni uspjeh. Naravno da će kroz kupljene medije provlačiti tezu o sudbonosnim godinama za Republiku Srpsku. Ugroženost Republike Srpske biti će isticana u svakom naslovu i podnaslovu svih medija koje Dodik kontrolira. I pogađate SNSD je ta snaga koja će sačuvati tu genocidnu tvorevinu. Već se krenulo s kampanjom kako nitko nema pravo Republiku Srpsku nazivati genocidnom jer na taj način se vrijeđaju Srbi koji eto nisu genocidan narod. Samo zaboravljaju da srpska vlast nisu svi Srbi i da postoje pripadnici srpskog naroda koji ne razmišljaju kao njihova vlast. Hoće li Dodik i ovoga puta uspjeti ovisi o tome koliko će uspjeti uvjeriti srpski narod da se poistovjeti sa ideologijom njegove stranke.

Drugo još jače oružje Dodikova izbornog tima je nebuloza o odcjepljenju Republike Srpske i njeno pripojenje Srbiji. Svaki Srbin, koji s vremena na vrijeme pročita novine i koji ima mogućnost pogledati koju drugu televiziju izvan domašaja Dodikovih propagandnih šapa, zna da su mnogo jači igrači čvrsti u naumu da BiH ostane cjelovita i da priče o raspadu BiH danas ne vjeruju ni oni najnaivniji. No, Dodikova šansa su oni ekstremno naivni Srbi koji još uvijek puše takve priče. A koliko ih ima pokazat će izborni rezultati.

Osim SNSD-a rezultate mogu polučiti i oni drugi koji budu imali jače parole o odvajanju RS-a iz BiH i slične gluposti. Nažalost. Sigurno će se pojaviti stranke sa odličnim ekonomskim programom i stranke koje će biti spremne na suživot u BiH i kojima raspad Bosne i Hercegovine neće biti imperativ. Takve političke opcije su unaprijed osuđene na propast. Jer ovo je BiH, a samo u našoj državi zlo i naopako pobjeđuju dobro i ispravno.

Veliki Bosanci za veliku stvar

Možda najkompliciranija situaciju imamo kod Bošnjaka. Oni su politički podijeljeni na nekoliko, možemo reći jakih, frontova. Osim SDA i SDP-a pa i Silajdžićeve Stranke za BiH, u igri su brojne druge bošnjačke stranke među kojima ima i novih igrača. Biti će zaista zanimljivo vidjeti kako će pojedine bošnjačke stranke uspjeti uvjeriti birače da glasaju baš za njih. Bošnjaci su na velikom raskrižju. Svjesni su da im tapkanje u mjestu ne donosi nikakav prosperitet. Nužnost koaliranja sa nekim od jačih srpskim i hrvatskim strankama Bošnjake dovodi do određene pat pozicije. Po njihovoj retorici i Hrvati i Srbi nameću svoje stavove koji su za Bošnjačku stranu često neprihvatljivi. Takvi partnerski odnosi praktično blokiraju državni aparat i osuđuju ga na dugoročnu obamrlost što u konačnici koči razvoj države. Dok Hrvati i Srbi imaju svoju, kao, rezervnu domovinu Bošnjaci automatizmom postaju žrtvena janjad jer oni nemaju druge domovine osim BiH. I svako opstruiranje državnog aparata najviše šteti Bošnjačkom narodu. Takvo poimanje BiH kao države kod bošnjačkog naroda stvorilo je percepciju tipa „Bosna i Hercegovina, to sam ja“. Zato svaka ona politička opcija koja sebe uspije predstaviti kao suverenog zaštitnika bosanskohercegovačke opstojnosti imati će šansu u ovoj izbornoj utrci izaći kao pobjednik. Još tomu ako izbace parole o najavi rušenja Republike Srpske pobjeda će im biti zagarantirana.

Bez obzira što Bošnjaci zajednički sa Hrvatima dijele veći entitet hrvatsko-bošnjački odnosi im neće biti imperativ u predizbornim predstavljanjima stranaka. Oni su svojom izrazitom brojčanom dominacijom problem Hrvata riješili. Doduše na ruku im u izvjesnoj mjeri ide i hrvatska politika bježanja od Sarajeva i hrvatsko kopiranje srpske politike prema njima samima. Samo što su u tom slučaju Hrvati izvukli deblji kraj jer njihova pozicija nije niti blizu u odnosu na Srbe, budući da su Srbi Daytonskim sporazumom kroz svoj entitet zaštićeni k'o lički medvjedi.

Konačno dva HDZ-a

Što će u takvim političkim odnosima propagirati hrvatska politička elita? Treći entitet i to je lako bilo za pogoditi. Bez dvojbe HDZ BiH će isključivo forsirati obećanja o trećem entitetu. To bi trebala biti udica na koju će se upecati većina hrvatskih birača. Pa čak i onih za koje u trećem entitetu nema mjesta. „Devedesetka“ će vjerojatno napraviti ono što je trebala davno uraditi. Distancirati se od politike HDZ BiH i jednom konačno pokazati da dva HDZ-a nisu jedno i da imaju oprečne stavove po bitnim pitanjima. Naravno, HDZ 1990 neće kategorički biti protiv trećeg jer bi time očito izgubili birače koji su duboko progutali udicu s trećim entitetom. Ali će treći entitet imati kao opciju i po pitanju trećeg entiteta neće biti kategorični kao Čovićevci.

Možda najispravnije poglede po pitanju rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH ima HSP. Hoće li biračima jedno takvo osjetljivo pitanje biti prioritet ili će ispred njega staviti sitne interese kojima ih nagrađuje stranka na vlasti za ukazano povjerenje ostaje da se vidi? Ili ćete odmah pogađati...?

Bravo, nisam drukčije niti mislio. Samo da vas ima više koji na takav način razmišljate... !

Konji nepreženi

Na kraju valja zaključiti da su nacionalne stranke i dalje veliki favoriti. Jer one konje za trku imaju. Ti konji nisu njihovi programi. Nisu čak ni njihova lažna i neostvariva obećanja. Konji su oni koji im slijepo vjeruju. Oni koji misle da im politički lideri 20 godina govore istinu, a nisu svjesni da ih 20 godina varaju. Razlika između njih konja i političara je ta što su oni sve siromašniji i siromašniji, a političari sve bogatiji i bogatiji. S apetitom će Dodik, Čović, Silajdžić i mnogi drugi narodu podvaljivati iluzije farbajući ih nacionalnim osjećajima samo da bi produžili mandat i naredne četiri godine. Da bi nastavili sa općim metežom. Da bi se dogovarali da se nikada ne dogovore. Potpaljuju vatru među konjima, a oni vrište. Propinju se na zadnje noge. Nosnice im vrište, a njihove gazde katkad zategnu uzde, katkad ih malo olabave. I cijelo to vrijeme se bogate i bogate. A ako se vatra izmakne kontroli, nije problem. Oni će odseliti u svoje već ranije osigurane destinacije, dakako izvan  BiH, sa svojim milijunima maraka pokradenih od njihovih istih konja. A njihovi konji će nastaviti gristi jedni drugima grivu i kopitima lupati si jajca. Jer što se više čuje njihov vrisak to će im biti draže. Kada se konji konačno pokolju oni će se ponovo pojaviti da pregovaraju kako ćemo dalje jer bez njih se ne može. A da se ne može, to im svaki put na izborima potvrđuju isti oni njihovi konji. I vranci i dorati i zekonje...

Realnost protiv koje su svi

Republika Srpska vječno će ostati u sastavu BiH. Hrvati neće moći dobiti treći entitet, a Bošnjaci će kolektivno dobiti šećernu bolest što Bosnu moraju „dijeliti“ sa Hrvatima i Srbima jer ona nije njihova ekskluziva. Trebat će samo vremena da naš narod shvati ili kako i sam kaže da mu iz dupeta dođe u glavu.

Narod očiti najbolje razumije kada je gladan. A s obzirom na napunjenost narodnih stomaka moglo bi se reći da su vrlo blizu da shvate u kojem grmu leži zec. A ako propusti i ovaj vlak (jesenske izbore) bojim se da bi do sljedećih izbora mogao izgladniti do te mjere da će mu pjena krenuti na usta k'o pobješnjelim psima. E u tom slučaju narod neće birati novu vlast izbornim listićima nego će glasati s toljagom u ruci. Tada će mu prekipjeti sve. A što je najgore i tada im neće biti krivi njihovi političari nego osedlane komšije što su kao i oni osedlani. Pa će ponovo biti krvi do koljena, ali i do kolena sasvim je sigurno.

E, moj narode

E moj narode, ne čuvaš se lažnih proroka i vjera te na to upozorava. E moj narode, očito nisi odabrani narod kada te i Bog kažnjava time što ti ne da razboritost. Nego ti je bacio mrak na oči da biraš ono što ne zaslužuješ, a uporno tražiš. Da biraš kao što je izabrao narod Sodome i Gomore. Umjesto da spasenje tražiš ti se općem potopu raduješ. Svatko može biti prevaren jednom, drugi put se samo glupi mogu navesti na tanak led. A treći? E to bi bilo previše. Bog nije toliko protiv nas. Osim ako smo mi sami protiv Boga...?

Dean Rant

e-Posavina.com