Odžačko-modrički specijalni rat psima

Objavljeno u rubrici Posavina Autor:  e-Posavina 13. Lipanj, 2018. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma 0
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Svi više-manje znamo za bosansko-hercegovački problem vezan za pse lutalice. Jedan je to u nizu mnogih problema sa kojima se nosi ovo disfunkcionalno društvo.

Tako će, nažalost, biti i u budućnosti, jer samo funkcionalna država u stanju je da se brine o svojim građanima, ali i o svojim psima, a, kako stvari stoje, Bosna i Hercegovina još zadugo neće biti funkcionalna država. I Odžak se nosi sa problemom pasa lutalica. Problem je utoliko izraženiji što Odžačani sve češće i sve više napuštaju svoj grad, odlaze u inostranstvo u potrazi za poslom, a njihovi kućni ljubimci nerijetko završavaju na ulici. Na drugoj strani, nedostaje osnovne preventivne djelatnosti na tom polju, kao i konkretnog i učinkovitog rada službi i udruženja zaduženih za ta pitanja počevši od državnih, pa preko medicinskih (veterinarskih) do civilnih. Sve se u končnici svodi na privatne i entuzijastičke građanske inicijative i akcije što jeste lijep i human gest, ali u konačnici ne dovodi do adekvatnog rješenja problema. Jer, ne zaboravimo, kao što to neko fino reče: pas na ulici je uvijek posljedica, a ne uzrok problema.

Do prije par dana u Odžaku je bila veća skupina pasa lutalica (plus-minus njih desetak) koji su se mogli vidjeti u parku i na čaršiji. To jeste nesvakidašnja scena za nekoga ko bi došao sa strane i ko nije upoznat sa problemom, na drugoj strani, vjerovali ili ne, Odžačani, pogotovo oni koji su često u parku ili čaršiji, na izvjestan način, žive skladno, gotovo bih rekao idilično sa tim psima. Pomažu im, hrane ih, djeca se igraju sa njima. Ja zbilja ne znam niti za jedan incident u kome je pas lutalica ugrizao čovjeka u Odžaku. Neki, doduše, tvrde da je i toga bilo, no s obzirom na nemali broj tih pasa i na činjenicu da se kreću jako blizu ljudi, ipak je to puno više izuzetak nego pravilo. Na drugoj strani, moram reći da i ljudi sami različito prilaze tom problemu, neki su za, neki su protiv. Generalno, Odžačani jesu tolerantni prema psima lutalicama, no, isto tako, ma koliko mi tolerantni bili prema tim životinjama i trudili se da im pomognemo, u normalnim društvima nije normalno živjeti sa psima lutalicama. U normalnim društvima pasa lutalica nema, tamo ljudi imaju kućne ljubimce o kojima sami vode konkretnu brigu. Ako se slučajno problem takve vrste i ukaže onda se on adekvatno i brzo rješava, u svakom slučaju, dobro i za ljude i za pse. A kako se taj problem kod nas rješava? Kao prvo, najčešće se ne rješava nikako, a ako se i rješava onda su to veoma često radikalne, drastične, neadekvatne i pogrešne mjere. Tako se kod nas nerijetko zna desiti da se psi fizički eliminiraju, što svakako nije humano, a, koliko je meni poznato, ni zakonskim propisima dozvoljeno.

odzak psi 1

Mene je zainteresovala sudbina ovih desetak spomenutih pasa lutalica koji su preko noći naprasno nestali sa čaršije. Službenog obavještanja o samoj akciji, kao i o sudbini pasa, naravno, nije bilo. (Moja pretpostavaka je da su ih uklonili sa ulice zbog toga što se bliži Bajram.) U Odžaku ne postoji azil za pse. Da neko od odgovornih pse uputi u neki adekvatan pseći azil, znao sam, gotovo je nemoguće. Strepio sam da im se možda nije desilo ono najgore. I ne samo ja. A onda sam od poznanika dobio informaciju da su neki od tih pasa viđeni u Modriči. Trebalo je to samo potvrditi. Odvezao sam se u Modriču. (Za neupućene, Modriča je susjedno mjesto, sedam kilometara udaljeno od Odžaka u kome živi pretežno srpski živalj, za razliku od Odžaka u kome dominiraju Bošnjaci i Hrvati.) Na modričkoj čaršiji nisam znao odakle da počnem, gdje da gledam, ali se brzo ispostavilo da to nije bilo ni potrebno, psi su, naime, pronašli mene. Prvo jedna umiljata crna kujica koju sam u Odžaku ponekad znao nahraniti, a onda i ostali. Od onih deset ja sam prepoznao najmanje njih pet (prilažem fotografije!). Nisam mogao vjerovati svojim očima. Informacija je dakle bila tačna, pokupili su ih i tajno prebacili u Modriču. Po Odžaku se doduše priča da Modričani svoje pse lutalice isto tako ostavljaju kod nas i to najčešće četvrtkom kada je pazarni dan (mada do sada, koliko je meni poznato, niko nikad nije uhvaćen na djelu!). A, evo, sada im naši, kao, vraćaju milo za drago. Šta je to nego specijalni rat - psima. Više ne razmjenjujemo granate nego pse lutalice. A deviza je, uvali problem drugom. Ko je odgovoran za to? Čije su to (fiks)ideje? Čija je to inicijtiva? Ko to sprovodi u djelo? Hoće li nam ih Modričani u četvrtak, tajno, vratiti nazad? Hoće li neko zakonski odgovarati za to? Dokle će to tako? Odgovor, prijatelju, u vjetru huči.

P.S. Dugo sam se omišljao da li da pišem o ovom jer sam se plašio da će puknuti po jadnim psima kada se za ovo sazna. A onda sam sebi rekao, budalo, zar misliš da se za ovo ne zna i zar misliš da psi ionako već dovoljno ne trpe. Naravno da se sve zna i da psi već dovoljno trpe, samo se mi pravimo budale.    

N. Mujčinović | e-Posavina.com

Pročitano 495 puta Posljednja izmjena dana: 13. Lipanj, 2018.

Napiši komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Prijava

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas