Feljton: Sigurnosne provjere – primjeri anarhije (nereda, samovolje) u sustavu nacionalne sigurnosti RH (2. dio)

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina.com 08. Listopad, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentiraj
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Obavještajci  Zoran Kotnik i Josip Manolić o ''prljavštinama'' oko sigurnosnih provjera (2. dio)

Zoran Kotnik, student prava, koji nije dosegnuo diplomu, je koristeći pseudonim Alfred Morgan napisao knjigu ''Vrana – oko istine'' (nakladnik Udruga branitelji Hrvatske – 2014.) u kojoj opisuje doživljaje koji su vezani uz njegov operativni rad u zagrebačkom dijelu  Tuđmanove tajne policije ( SZUP, SOA) u periodu od 1991.godine, pa do umirovljrnja 2008. godine.

Svi akteri u knjizi su opisani s izmjenjenim imenima, a sam Z. Kotnik se kao glavni lik pojavljuje s kodnim imenom ''Vrana''. Predstavlja se kao službena osoba od posebnog Tuđmanovog povjerenja.

Između ostalog u kontekstu sigurnosnih provjera iznosi priču o zadatku, kojeg je dobio neposredno od svog pretpostavljenog, ranga načelnika, imena ''Mileni''.

Traženo je, da se napravi hitna provjera za jednog hrvatskog generala, koji je trebao ići na dužnost u Bruxelles, sjedište NATO-a, a za što je prema utvrđenim standardima, trebao imati sigurnosni certifikat.

Prema navodima ''Vrane'' detalji završene provjere su imali obim petnaest stranica, a ukazivali su uglavnom na generalovu nepodobnost.

''Mileni'' nije htio, očito interesno, prihvatiti takav negativno intoniran sadržaj i odlučio se na njegovo ''uljepšavanje''.

No, ''Vrana'' kaže, da je on mimo načelnika uspio preko Amerikanaca proslijediti pravo stanje provjere za generala. Ne objašnjava svoju poveznicu s Amerikancima, ali bi se u daljnjem dijelu teksta možda moglo nešto zaključiti.Pričekajmo.

''Vrana'' sebe smatra zaslužnim, jer je iz sjedišta NATO-a  stigao odgovor, da ''general nije poželjan u sjedištu te vojno– političke asocijacije''.

''Vrana'' proširuje temu, pa dalje kaže: '' Mnoge takove provjere načelnik ''Mileni'' je uljepšavao, kako bi kasnije te osobe mogao ucjenjivati. To su bili kandidati za rad u raznim ministarstvima, sudovima i raznim državnim institucijama, uključujući i administraciju u Saboru. Što je provjera bila negativnija, to je kandidat brže dobivao posao. Tada bi se pojavio ''Mileni'' s pravom provjerom, a osoba ne želeći izgubiti posao, radila bi sve što je ''Mileni'' tražio''.

Tko je zapravo ''Mileni'' saznali smo iz tjednika ''Nacional'' (04. 08. 2015.) od intervjuiranog Z. Kotnika, koji je samoincijativno htio govoriti o svim oblicima nepravilnosti u radu SOA-e.

Ponovio je navode iz svoje knjige, ali na potpuno otvoreni način, tako da je sasvim nedvosmisleno, kako se iza ‘’Milenog’’ krije Milijan Brkić, kojeg je ponovo optužio za falsificiranje službenih dokumenata i zapošljavanje podobnih kadrova u SOA-i. U momentu Kotnikovog iskaza M. Brkić se nalazio na poziciji glavnog tajnika HDZ-a. Kotnik kaže, da su spomenuti kadrovi i dalje lojalni Brkiću i HDZ-u na čelu sa Tomislavom Karamarkom, koji je svojevremeno bio ravnatelj SOA-e i nadređen Brkiću.

Na pitanje, da li je T. Karamarko bio upućen u Brkićeve rabote, Kotnik je odgovorio: Njega smo zvali “nevidljivi”. Takav odgovor ipak sugerira, da je Karamarko znao, ali nastojao osobno ne ostaviti traga.

Ali priča ovim ne završava. Otvara se sasvim nova priča, koja  se usložnjava kroz ozbiljno pitanje: kako je Z. Kotnik uopće mogao započeti rad u SZUP-u?

Navodi, da mu je glavni načelnik u pristupnom razgovoru rekao: ''Vidim po rezultatu provjere koja se radila za vas, da ste potpuno spremni za ovaj posao''.

Međutim, neki znalcima  bivšeg  jugoslavenskog obavještano – sigurnosnog sustava  zapelo je oko, da nova Tuđmanova tajna policija nije znala ili prije će biti nije htijela znati, da je Zoranov otac Josip Kotnik (1923. – 2000.), elektrotehnički inženjer i astronautički stručnjak, u činu mornaričkog pukovnika JNA morao 1968. godine napustiti službu zbog osnovane sumnje, postavljene od strane KOS-a, da je dakle kao vojno lice uspostavljao kontakte sa osobama bliskim američkoj obavještajnoj službi (AOS).

U intervjuu ‘’Glasu koncila’’ (02.10.2011.)  Z. Kotnik je međutim očev ‘’vojnički krah’’ objasnio time, da su i on i majka bili vjernici, koji su u poštanski sandučić dobivali i vjersku štampu.

Od 1977. godine J. Kotnik je bio nastavnik na katedri za tehniku svemirskih letova na Tehničkom fakultetu u Münchenu. Konstruirao je žiroskop primijenjen u američkom svemirskom programu Apollo.

Datumski nepoznat podatak, ali vjerodostojan, da je J. Kotnik bio i u operativnoj obradi zagrebačke tajne službe i kao takav, u okviru više sumnjivih osoba, obuhvaćen mjerama i radnjama u sklopu kontraverzne akcije ''Uran'', koja je imala zadatak, utvrditi agenta, koji je korištenjem jednosmjerne radio-stanice sa komprimirajućim signalom bio u vezi sa AOS-om. O samoj akciji bilo je već spomena u mom uratku pod naslovom ''Trump i Putin: Dva svjetska državnika u prostoru obavještajno-špijunskih igara i neke druge slične priče'' (e-Posavina.com 22. svibanj, 2017.)

Na tragu Kotnikovih kazivanja o problematici sigurnosnih provjera, potvrdu toga, te  slična zapažanja, ali na hijerarhijski daleko višoj razini, nalazimo u drugoj knjizi memoara Josipa Manolića ''Špijuni i domovina'' (2016., str.219.). On o tome zna budući je u vremenu 1991.-1993. bio šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (tijelo koje je koordiniralo svim tajnim službama). Njemu su na uvid dolazile samo one provjere, koje su bile za najvažnija štičena mjesta u državi.  Kaže, da ne zna ukupnu količinu ''lažnih sigurnosnih provjera'' , kojima je za cilj bila difamacija ili pak ''umivanje'' lika i djela'' neke osobe. Pripisuje to politici jednog lobija unutar stranke, aludira na ''desnu '' frakciju'' (op.aut.- G. Šušak, I. Pašalić...)

Ali pravo pitanje u vezi rečenog je: Zašto tada sa svoje moćne pozicije nije išao u raščišćavanje tih kako ih i sam naziva ''prljavština sa elementima kaznenog  djela''. Time pokazuje veliku dozu oportunizma i potvrđuje uzrečicu ''vlast je slast'', pa makar i bila krajnje problematična.

Politologinja Davorka Budimir, autorica knjige ''Politička elita u Hrvatskoj 1990. – 2000.'' (2017. ) je u siječnju 2011. godine razgovarala  s J. Manolićem, koji je u novonastaloj državi pored rada u tajnoj službi imao značajnu ulogu oko organizacionih i kadrovskih pitanja. Navodim njegove rijeći: ''Provjera je uvijek bilo, pa nije mogao bilo tko zasjesti u stolicu. Tuđman mi je vjerovao''.

nastavlja se...

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač

Pročitano 79 puta Posljednja izmjena dana: 09. Listopad, 2017.

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas