Dušan Bilandžić (1924.-2015.), političar i povjesničar koji je bio višestruko interesantan obavještajnim službama

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina 13. Lipanj, 2018. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma 0
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Darko Hudelist, novinar tjednika „Globus“ (25. 05. 2018.) autor je opširne analize odnosa Tuđman-Bilandžić iz koje je kao udarno proizašao naslov ‘’Dvostruka tajna misija Dušana Bilandžića’’,

a zatim je u interpretaciji portala e-Posavina.com (27. 05. 2018.) isti tekst preuzimanjem označen kao „Tuđmanov potpredsjednik bio je agent KOS-a, ali mu je ipak vjerovao“.

Bliže poznanstvo između njih dvojice datira s početka šezdesetih godina kada je F. Tuđman kao direktor novoosnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu primio D. Bilandžića (od 1960. godine umirovljenog pukovnika JNA) u svoj istraživački tim.

Tuđman ga je u svibnju 1990. godine nakon što je bio izabran za predsjednika RH imenovao za jednog od potpredsjednika nove hrvatske države, iako je bio istaknuti član Račanova SKH-SDP-a, smatrajući da je u potpunosti prihvatio novu hrvatsku političku realnost.

Sredinom 90-ih angažirao je Bilandžića kao savjetnika u Uredu RH u Beogradu (1994.-1996.), što je bila niža razina diplomatskih odnosa između dvije zemlje. Nakon uspostave razine veleposlanstava (09.09.1996.) D. Bilandžić je nakratko imenovan za zamjenika veleposlanika.

Na obje navedene dužnosti Tuđman ga je postavio u okviru svojih ingerencija, ali bez – kako kaže D. Hudelist - provedbe uobičajene sigurnosne provjere. To Tuđmanu nije jedini slučaj prekršaja utjecajem na kontraobavještajnu proceduru. I ranije sam u svojim člancima ukazivao na slične primjere (H. Šarinić, Z. Bušić, A. Gotovina, D. Brozović i dr.)   

Tuđmanovom razmišljanju, da je D. Bilandžić odlično informirana osoba i da ima isto tako kvalitetne izvore u Beogradu, gdje je živio i radio desetak godina ne može se staviti primjedba. Ali, istovremeno sumnjati u njega kao dugogodišnjeg informatora KOS-a i baciti ga „u gnijezdo“ iste te tajne službe koja visokom razinom intenziteta radi protiv Hrvatske, ravno je sabotaži.

Moj daljnji tekst upućuje na delikatnost svake rasprave o Bilandžićevom špijunsko-obavještajnom potencijalu i neminovno postavlja pitanje: za koju tajnu opciju je najiskrenije radio.

Bilandžić i američke tajne službe

Pored Hudelistovih saznanja, ocjena i procjena, postoje o D. Bilandžiću daleko ozbiljnije informacije u smislu obavještajno-špijunskih tema, koje su možda po obimu sadržaja asketske, ali na razini svjedočenja apsolutno vjerodostojne.

Sve je izgleda počelo 1976. godine kada je D. Bilandžić u svojstvu povjesničara-znanstvenika kao gost američke vlade boravio u SAD.

Američkoj strani je bilo poznato, da je D. Bilandžić od 1969. godine bio direktor Centra za društvena istraživanja vezanog za Predsjedništva CK SKJ, te da  je po tom osnovu imao neposredne kontakte sa svim članovima vrha SKJ posebice s Edvardom Kardeljem i dr. Vladimirom Bakarićem. Raspolagao je informacijama visoke razine povjerljivosti o društveno – političko - gospodarskom stanju u Jugoslaviji.

Potvrdu toga dobili smo tridesetak godina kasnije. U svojoj dnevničko-memoarskoj knjizi „Povijest izbliza“ (2006. ) D. Bilandžić navodi da je još krajem 1969. godine kao direktor Centra za društvena istraživanja u Beogradu dobio na uvid povjerljivu analizu Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove pod naslovom „Aktivnost protiv SFRJ jugoslavenske emigracije na Zapadu“.

Američka kontrašpijunaža mu je stoga posvetila veliku pažnju. Između ostalog aranžiran mu je susret sa dr. Bogdanom Radicom, poznatim hrvatskim političkim emigrantom inače nedvojbeno „njihovim čovjekom“.

Nakon te posjete u SAD-u D. Bilandžić je početkom osamdesetih imao još jedan interesantan obavještajni kontakt i to u Münchenu. Sugovornik mu je bio Slobodan Stanković – „Čato“, srpski politički emigrant , svojevremeno zaposlenik na Radio Slobodna Evropa, radiodifuzijske organizacije koju je 1950. godine osnovala vlada SAD radi propagande vlastitog društva, odnosno deklarativno - da pruži informacije i politički komentar ljudima iz komunističke Istočne Europe i Sovjetskog Saveza, kojima je to bilo uskraćeno zbog nepostojanja nepristranih medija u vlastitim zemljama.

Stanica je financirana od strane Američkog Kongresa preko Centralne obavještajne agencije (CIA). CIA je završila svoj angažman sa financiranjem i poslovanjem Radija Slobodna Evropa 1971. godine.

S. Stanković je bio i obavještajna poluga američkog pukovnika Roberta Smitha, zaposlenog u američkoj vojnoj bazi u Münchenu, koji je bio zadužen za praćenje stanja i odnosa u redovima jugoslavenske političke emigracije i u tom smislu stvarao agenturu i to ne samo za potrebe onog vremena, nego i u sklopu procjena američke obavještajne službe, da je perspektiva Jugoslavije njen raspad „dana X“, pa će ta agentura djelovati u novim okolnostima.

Sve te navedene podatke o osnovanoj sumnji, da bi D. Bilandžić mogao biti klasična agenturna pozicija američke obavještajne službe sam vrh jugoslavenske tajne službe je brižno čuvao u čeličnoj kasi s oznakom „najstroža državna tajna“.

Tek negdje, po prilici 1988. godine, sa sadržajem „dosjea Bilandžić“, možda tek dijelom, upoznata je Služba državne sigurnosti SRH, od koje je zatraženo, poduzimanje niza mjera i radnji, posebno u smislu utvrđivanja postojanja jednosmjerne radio-stanice s komprimiranim signalom u njegovom stanu u zagrebačkom naselju Ksaver. Primijenjena je i mjera tajne kontrole telefonskih razgovora. I upravo kada se pripremao tajni upad u Bilandžićev stan - u neko vrijeme njegove odsutnosti iz Zagreba - zabilježen je njegov telefonski razgovor s neidentificiranom osobom, pomalo čudnog sadržaja: „Netko je provalio u stan, ali ništa nije odneseno“.

Tajnom kontrolom Bilandžićevih telefonskih razgovora registrirani su i njegovi kontakti sa Jurom Bilićem (do kraja 1986. godine članom Predsjedništva CK SKJ, a u tom momentu još uvijek prisutnim na političkoj sceni u svojstvu člana Savjeta federacije), a karakteristični su bili po znatiželji u smislu, da li se i što dešava „iza kulisa“ na jugoslavenskoj političkoj sceni. J. Bilić je u diskusiji - odgovorima bio na razini opće poznatih prilika. Od tuda Bilandžićeva ocjena, registrirana u Hudelistovom članku, da se „s Bilićem ne može ozbiljno, dubinski razgovarati“.

Više o svemu tome krio je Bilandžićev dosje, koji je najvjerojatnije uništen neposredno prije preuzimanja vlasti od strane HDZ-a u svibnju 1990. godine.

No svejedno, priča o Bilandžiću kao zagonetnoj osobi je nastavljena. Jugoslavenski predsjednik S. Milošević je u jednom od tajnih pregovaračkih razgovora s H. Šarinićem (1993.-1995.)  ukazao , da se dr. Dušan Bilandžić, zamjenik hrvatskog veleposlanika u SRJ bavi nedozvoljenim aktivnostima misleći pri tom na „prikupljanje obavještajnih podataka“.

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač

Pročitano 48 puta Posljednja izmjena dana: 13. Lipanj, 2018.

Napiši komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas